O Radio priči:
Radio Priča je radijska emisija koju možete slušati kada poželite odnosno kada budete imali vremena i volje da čujete neku priču. Priče pričam ili ja sâm ili uz pomoć osoba koje imaju šta zanimljivo da nam ispričaju. Svaka emisija je sačinjena od nekoliko priča na nekoliko tema.
Na raspolaganju su vam priče o muzici, o filmu, o književnosti, o zdravlju, o sportu i slično, a često je tu i neka moja priča iz života na raznorazne teme i sa svih meridijana, mada znajući sebe – verujem da će ih najviše biti u vezi sa ljudima i događajima iz Austrije, Beča, Srbije i Niša, a mislio sam da nešto i vi napišete (ii fotkate) pa da objavite i svoju priču za koju mislite da i drugi treba da je pročitaju, čuju ili pogledaju. Da, mislim da priča može i da se vidi jer, kada je dobra – fotografija može da ispriča jako lepu priču, a na raspolaganju su nam i video, tekst, audio… dakle, igraćemo se, pričaćemo priče i osvajaćemo nagrade! Tj osvajaćete nagrade!
Emisije možete slušati ili u celini – u opisu svake se nalazi sadržaj, pa ako nekoga ne interesuje neka od tema možete lepo da je preskočite ili još bolje – u posebnom meniju možete da preslušate sve priče na sve teme odvojeno.
Za one koji iz bilo kog razloga ne mogu da čuju ili da slušaju – tu su i tekstualni transkripti svih priča.
O meni:
Nema ničeg neuobičajenog što ja volim ili u čemu uživam, a da to ne voli i ogromna većina vas poput recimo ukusne hrane, dobrog pića, dalekih ili kratkih putovanja, gledanja izlaska i zalaska sunca ili punog meseca (mada prelepo izgleda i kada se pojavi kao najtanji srp na nebu).
Kako da kažem, ne mora tu mnogo toga da se dešava… minimum jedno letovanje, minimum jedno zimovanje, koncerti, izložbe, neka dobra knjiga, Liga šampiona uz vino i malo dobrog sira ili pivo uz mnogo pečenih krompirića dobro posoljenih…
Zovem se Dejan, ali retko odreagujem kada me neko tako pozove jer otkad znam za sebe – zovu me Deki. Kako vreme prolazi (eufemizam za: kako starim) logika tog mog nadimka sve više kalira pošto kratki nadimci poput Miki, Zoki, Miške, Necko, Pecko i slično – nisu prikladni za one koji su već napunili trideset, ali poput porodice u kojoj ćemo se roditi ili boje očiju tako su i nadimci jedna od retkih stvari koje ne dodeljujemo sami sebi.
Spadam u audio tipove pa je to i najveći razlog što je ovo RADIO, a ne TV priča.
Volim da čujem lep glas i uvek mi srce zaigra kada čujem da je Gospod obdario nekoga prijatnim, toplim glasom i muzikalnošću. U slobodno vreme – imam VW „bubu“ (75-to godište) pa uživam i dok se vozim slušajući kako prede njen motor.
Rođen sam na jugu Srbije, sada živim na istoku Austrije, ali se od pre par godina ogroman deo mojih nadanja već nalazi na jugu Španije ili zapadu Grčke, pa videćemo…
E da.. sada sam se setio nečega…
Elem, ako se iole po nečemu razlikujem od drugih to je što se uopšte ne trudim da produžim svoj život.
Naime, trudim se da ga proširim, a ova Radio Priča mi je upravo jedna od metoda za to.
Dobrodošli i bolje vas našao!
